Film zvani: Andrzej Wajda: Čovjek od željeza

Maciek Tomczyk (Jerzy Radziwiłowicz) nesvršeni je student i radnik u brodogradilištu koji predvodi štrajk. Ucijenjeni radijski novinar Winkel (Marian Opania) dobio je od nadređenih zadatak da istraži Maciekovu pozadinu i pronađe kompromitirajuće dokaze kako bi se istog prikazalo kao stranog plaćenika, a sve pod izgovorom da o njemu snima dokumentarni film. Radnici ne dopuštaju Winkelu pristup u brodogradilište, stoga je ovaj prisiljen podatke tražiti od ljudi koji ga poznaju pa tako upoznaje i Agnieszku (Krystyna Janda), Maciekovu ženu koja ga je upoznala snimajući film o njegovom ocu Mateuszu Birkutu. Odbijajući da izvrši svoj zadatak, Winkel uspijeva ući u brodogradilište i prisustvovati potpisivanju sporazuma između vlade i štrajkaša, čiji je zahtjev bio osnivanje nezavisnog sindikata.

Scena ubijenog radnika kojeg drugovi nose ulicom položenog na vrata trebala je biti zadnji prizor u filmu Čovjek od mramora kojom bi se objasnila sudbina radnika-udarnika Birkuta, no morala je zbog pritiska cenzure biti izbačena jer je aludirala na štrajk brodograditelja 1970. godine koji je ugušen u krvi. Andrzej Wajda ju je iskoristio u filmu Čovjek od željeza, čiji je nastanak vezan, naravno, uz radnike gdanjskog brodogradilišta koji su, nakon gledanja filma Čovjek od mramora, od redatelja zahtijevali da snimi film o njima i njihovoj borbi. Čovjek od željeza je nakon proglašenja izvanrednog stanja u zemlji bio zabranjen za prikazivanje, ali film je prije tih zbivanja prikazan u Cannesu gdje je 1981. godine osvojio Zlatnu palmu pa ga je prije zabrane već pogledao veliki broj ljudi.